Origami mi je pokazao prelijepi svijet… Origami znači savijanje papira. Bez papira ništa ne dolazi. Neki ljudi kreiraju u računalu, bez papira. Ali papir je važan… Ponekad su samo jedan ili dva nabora najljepši… Origami nije kreiranje, već otkrivanje.
Tomoko Fuse, Infinite Origami
Možda zvuči nevjerojatno, no origami je danas svuda oko nas. Nalazimo ga u znanosti, novim tehnologijama, modi, arhitekturi, umjetnosti… Origami definiramo kao umijeće savijanja papira, no puno je više od toga. Riječ je o obliku umjetnosti u kojemu se susreću i isprepliću znanje i kreativnost, misao i osjećaj, tijelo i duh, finoća i snaga, napor i mir. Origami je stanje uma, transformacijski proces koji kreće od papira te prožima tijelo i um. I nikada ne završava. Pretače se i nalazi nove forme, nova rješenja i nova stanja. Iako se povezuje s istočnjačkom tradicijom, origami se paralelno razvijao i na Zapadu. Razvojni put, međutim, nije isti, ali sama činjenica da je njegove tragove moguće uočiti i u zapadnjačkoj povijesti, neovisno o tradiciji Istoka, zanimljiva je i potiče me da se posvetim umijeću i značaju savijanja papira.
Priznajem da sam prije istraživanja za potrebe ovoga teksta znala vrlo malo, kao, pretpostavljam, i mnogi drugi: origami potječe iz Japana, zabavan je te nam ga pokazuju u školi pri čemu se naš interes zaustavlja na žabicama koje mogu poskočiti ili drugim životinjskim oblicima. No, susret sa Sanjom Srbljinović Čuček, prevoditeljicom i velikom zaljubljenicom u origami te predsjednicom Hrvatskog origami društva, uputio me puno dalje i otvorio mi nova vrata maštovitog svijeta origamija.
„Od 50-ih godina XX. stoljeća na ovamo, origami je iz tradicionalnog istočnjačkog umijeća prerastao u svjetsku kreativnu avangardu, s vrtoglavo rastućim brojem novih modela i primjena, od nanotehnologije i robotike do arhitekture i svemirske tehnologije. Bit origamija je transformiranje ravne površine papira, bez rezanja i lijepljenja u novu formu. Za razliku od tradicije, koja se drži uobičajenog i poznatog, moderni origami propituje nove forme, materijale i tehnike“. Tako piše Sanja u predgovoru izložbi Lirika papira Hrvatskog origami društva, koja se održala u Galeriji Hrvatskog sabora kulture 2017. godine. No, kako to „moderni origami“ propituje nove forme i kako se razvio iz tradicionalnoga?
Povijest ove vještine treba pratiti od umijeća izrade papira koja se na Istoku razvija između 3. i 2. stoljeća pr. Kr. u Kini, a zatim se puno kasnije, kroz 6. i 7. stoljeće razvija u Koreji i Japanu. Ondje se najraniji origami povezuje sa zen svećenicima, kasnije je bio dio dvorske etikete, a u 18. stoljeću zabilježena je pojava knjiga s ilustracijama savijenih modela ili uputama za savijanje. S druge strane, na Zapadu se povijest može pratiti od 11. stoljeća kada Arapi donose papir na europski kontinent, točnije u Španjolsku. Umijeće savijanja uočava se u dekoriranju salveta na aristokratskim stolovima, karakteristično je za potvrde o krštenju u srednjoeuropskoj tradiciji, no i za potrebe mađioničarskih trikova i za različite načine zabave. Konačno, otvaranjem Japana prema Zapadu u drugoj polovici 19. stoljeća, dolazi do ispreplitanja dviju tradicija, a kao jedan od važnijih primjera zasigurno je Svjetska izložba u Parizu 1855. godine (Exposition Universelle des produits de l’agriculture, de l’industrie et des beaux-arts de Paris), na kojoj se u japanskom paviljonu moglo vidjeti savijanje raznih likova i oblika od papira. U tome razdoblju zabilježena je i pojava ilustracija origami modela u europskim knjigama i časopisima što također svjedoči o razmjeni iskustva.
Povijest modernog origamija počinje polovicom 20. stoljeća. Globalizacija, razmjena ideja, jednom riječju – komunikacija, bila je ključna za širenje ove umjetnosti. Malo po malo, osnivana su brojna origami društva pa je tako 2012. godine osnovano i ono hrvatsko s ciljem promocije origamija u znanosti, umjetnosti i obrazovanju, ali i poticanja međunarodne suradnje origamista. Sve češće se organiziraju izložbe u svjetskim muzejima i galerijama, a 2014. godine u Španjolskoj je otvoren prvi origami muzej EMOZ, što nas zbog španjolske tradicije izrade papira ne iznenađuje. Kod nas je velikom željom i naporima Sanje Srbljinović Čuček i Hrvatskog origami društva pojačana vidljivost ovoga posebnog umijeća. Uz poznatija umjetnička imena poput Gorana Konjevoda, Igora Petlevskog i Želimira Zlatića, aktivni su još brojni većinom samouki origami entuzijasti koje povezuje upravo želja za učenjem, rastom i razmjenom iskustava. Moderni origami, dakle, prodire u brojne sfere života, može odgovoriti na razne izazove te omogućuje eksperiment.
Zato možda neće iznenaditi da je origami bio jedan od elemenata bauhausovskog obrazovnog modela, što je jedan od najpoznatijih zapadnjačkih primjera njegove primjene u obrazovanju. Iako bismo mogli zaključiti da je riječ o jednom od najranijih takvih primjera, njegova povijest počinje ipak nešto ranije. Još 1850. godine njemački pedagog Friedrich Fröbel objavio je bilješke o korištenju metode savijanja papira u ranom obrazovanju („vrtićka dob“). No, bauhausovski model jednako je poticao proučavanje i upoznavanje s materijalom i razvoj kreativnosti kao što se to potiče kod djece u ranoj dobi.
Naime, pripremni tečaj Josefa Albersa na Bauhausu od 1927. do 1928. godine, polazio je od ideje da se zaboravi naučeno, da se odbaci „klasično“ znanje. Cilj je bio osloboditi kreativnost koristeći upravo potencijal proučavanog materijala – papira, a jedini uvjet bio je zadržati njegova svojstva i napraviti nešto bez rezanja i lijepljenja. Takvo učenje Albers je nastavio na Black Mountain College u Sjevernoj Karolini gdje je kasnije predavao.
(Genevieve Naylor, “Josef Albers sa studentima”, Black Mountain College, New Haven, 1946.)
Iako, dakle, umijeće savijanja papira pratimo i u zapadnjačkoj povijesti, glavni preokret i poticaj dolazi s djelom Akire Yoshizawe.
Riječ je o majstoru origamija koji je prozvan ocem modernog origamija, odnosno umjetnosti origamija, jer je bio prvi majstor koji je „udahnuo dušu u svoje djelo od papira“. Njegovo nasljeđe je toliko da briše granice između Istoka i Zapada. Od tehničke vještine, origami postaje umjetnost.
Razvijaju se nove forme i tehnike, postaje moguće razlikovati stilove i autore, interprete ili umjetnike. Posebnost Yoshizawinog pristupa bila je tehnika mokrog savijanja koja mu je omogućavala mekane bridove, a pritom je radio u zraku kako ga ništa ne bi sputavalo (vidjeti u filmu Between the Folds, Vanesse Gould).
I danas origamisti razvijaju specifične pristupe prema kojima bi se razlikovali od drugih, a tehnike su mnogobrojne: geometrijsko, modularno, hiperrealistično, organičko, skulptorsko savijanje, ili, pak, gužvanje… Osobitost origamista ponekad proizlazi i iz tretmana samog medija. Tako, primjerice, Paul Jackson, koji je na Zapadu prvi razvio karijeru od origami umjetnosti, boji papir pastelom jer želi dinamizirati oblike. Michael LaFosse sam izrađuje papir koji koristi. Neki origamisti rade od jednog komada papira, no neki rade skulpture od više dijelova. Isto tako, origami se dijeli na figurativni i nefigurativni pri čemu se umjetnici razlikuju u detaljnosti pristupa. Robert J. Lang, veliki tehničar među origamistima, prepoznatljiv je po realističnom stilu. Ovdje je zanimljivo i da odljeve njegovih skulptura u metalu radi Kevin Box. Tehnika savijanja može biti komplicirana i zahtijevati brojne matematičke izračune, što je 1990-ih dovelo do velikog natjecanja pod nazivom Ratovi buba (Bug Wars). Ideja natjecanja bila je kreirati, dijagramirati i saviti što kompleksniji i realističniji model kukca od jednog lista papira, bez rezanja i lijepljenja. Natjecanje je potaknulo usavršavanje matematičkih, geometrijskih, topografskih i računalnih tehnika koje su se primijenile na savijanje papira, a kasnije su našle primjenu u aeronautici, medicini, dizajnu i znanosti.
No, ljepota nije samo u složenosti. Brojni su primjeri i jednostavnijih modela koji upravo otkrivaju poetičnost kakvu je u origamiju tražio Yoshizawa. Među njima se mogu istaknuti modeli Paula Jacksona od samo jednog nabora koji je do toga rješenja došao na poticaj studenata (vidjeti u filmu Between the Folds, Vanesse Gould).
(Paul Jackson, “One Crease”)
Proučavajući povijest origamija i suvremene origamiste, vrlo brzo se nameće zaključak kako je malo žena u tome polju ili je, kako je to obično slučaj u pregledima povijesti umjetnosti, njihov trag sveden na minimum. Međutim, ovdje treba uzeti u obzir da je zapadna povijest umjetnosti posve zanemarila umjetnost origamija. Istočnjački utjecaj prisutan je tek u tragovima, ponajviše u povijesti moderne umjetnosti, no problematično je to što spomenuti pregledi ne uključuju ni zapadnjačku tradiciju ovoga umijeća. Porastom broja izložbi u renomiranim svjetskim muzejima i galerijama nastoji se osvijestiti ovo pitanje, a među aktivnim povjesničarima umjetnosti treba istaknuti Meher McArthur, nezavisnu kustosicu i autoricu koja kroz svoje djelovanje povezuje Istok i Zapad. Ako se vratimo na pitanje majstorica origamija, 2016. godine održana je međunarodna skupna izložba Mujeres de Papel u muzeju EMOZ u Zaragozi u Španjolskoj, na kojoj su većinski izlagale upravo žene.
Uz tamošnje izlagačice, treba svakako dodati najpoznatiju živuću umjetnicu origamija Tomoko Fuse, autoricu brojnih knjiga na temu modularnog origamija koja se time nametnula u „muškom“ svijetu.
(Iz kataloga izložbe “Poezija u papiru”, autorica izložbe: Sanja Srbljinović Čuček, Krapina: Galerija grada Krapine, 5. – 20. 6. 2008.)
Ovdje mi se čini zanimljivo istaknuti i pristup Giang Dinha, umjetnika čije radove karakteriziraju jednostavni i nježni potezi u duhu zen filozofije i haiku poezije, a koji se najčešće tumače kao odlike „ženskog pisma“. Ako se osvrnemo na domaću scenu, uz Sanju Srbljinović Čuček aktivna je umjetnica i promotorica umjetnosti origamija bila pokojna riječka majstorica Zdenka Šegota.
Origami je borilačka vještina: Savladavajući nabore papira boriš se sa samim sobom.
Origami je dragulj s mnoštvom faceta. Zablistaju tek kad ih izbrusiš.
Sanja Srbljinović Čuček
Konačno, baš kao što kaže Paul Jackson u filmu Between the Folds redateljice Vanesse Gould, origami je svuda oko nas. Savijanje oblika nalazimo na dijelovima odjeće, na tijelu, u prirodi te ono potiče praktična, ali i kreativna rješenja u raznim umjetničkim, znanstvenim i drugim poljima. Jedan od najpoznatijih primjera primjene origamija u znanosti je Miura mapa savijena prema određenim matematičkim izračunima kako bi se velika površina papira složila na manje dijelove i po potrebi vrlo spretno i brzo raširila. Taj princip savijanja nalazimo u svemirskoj tehnologiji na primjeru solarnih panela ili, pak, u medicini gdje se primjenjuje u izradi stentova. S druge strane, modni dizajneri koji inspiraciju nalaze origami tehnikama ili se poigravaju slojevima odjeće slažući ih poput origami skulptura vrlo se često opisuju kao „avangardni“. Japanski dizajner Issey Miyake pionir je takvoga dizajna, a kod nas je potrebno istaknuti Moranu Kranjec koja je 2012. godine predstavila kolekciju od papira u origami tehnici. Mogućnosti su zaista brojne, a uz dobru volju, upornost i znatiželju upoznat ćemo puninu maštovitoga papirnatog svijeta.
Sanja Srbljinović Čuček aktivno promovira origami umjetnost u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2008. okupila je domaće i svjetske origamiste za prvu izložbu origamija kod nas naziva Poezija u papiru koja se održala u Krapini i time je formirala krug umjetnika vođena vizijom da senzibilizira domaću scenu za ovaj oblik umjetnosti.
Članica je nekoliko origami društava, autorica izložbi i predgovora u Hrvatskoj te sudionica međunarodnih izložbi, a 2012. godine osnovala je Hrvatsko origami društvo. Pokrenula je blog Origami Art Novosti na hrvatskom i engleskom jeziku na kojemu donosi, između ostalog, prijevode stranih tekstova kako bi nam približila druge izvore.
Već niz godina održava radionice origamija, a na jednoj od njih imala sam prilike sudjelovati i iz prve ruke osjetiti ljepotu rada s papirom. Sanja nam je za uvod i razmišljanje o tehnici pripremila tangrame, a nakon toga nam je pokazivala neke modele kroz koje sam, pokušavajući ih „svladati“, osjetila i frustraciju zbog otpora koji mi je papir pružao, ali i veselje i smirenost radi lakoće s kojom su se pod mojim prstima oblikovali razni oblici. U nastavku dijelim poveznicu kao poziv na radionice!
Preuzete ilustracije:
- Sanja Srbljinović Čuček, “Goldfish and Coral”, 2014., na: ORIGAMI Museum!
- Sanja Srbljinović Čuček, “Dreamer Mask”, 2020., na: ORIGAMI Museum!
- Genevieve Naylor, “Josef Albers sa studentima”, Black Mountain College, New Haven, 1946., na: Origami Tessellations – Fantastic Paper Geometry
- Akira Yoshizawa, na: Amusing Planet
- Akira Yoshizawa, “Fox”, na: The Paris Review
- Skupina autora, knjiga “Origami Masters Bugs: How the Bug Wars Changed the Art of Origami”, New York: Race Point Publishing, 2013., na: Amazon
- Paul Jackson, “One Crease”, na: Passion for Paper & Print